Ishrana

ISHRANA

Mesojedi hranu uzimaju prvenstveno zubima pomažući se prednjim udovima kada je to potrebno. Psi gutaju hranu halapljivo i bez ikakvog žvakanja. Zubalo omogućava efikasno trganje i drobljenje žilave i čvrste hrane. Mesojedi su životinje sa tipičnim hidrolitičkim tipom probave i relativno kratkom probavnom cijevi. Želudac ima svojstvo da se znatno proširi bez značajnijeg zatezanja želučanog zida i porasta pritiska u njemu (plastični tonus) što je važno kod konzumiranja većih porcija hrane. Ova osobina je izraženija kod psa koji preferira obročno hranjenje, dok mački više odgovara češće uzimanje manjih porcija hrane.
Tanko crijevo je glavno mjesto probave i resorpcije hranjivih materija kod mesojeda.Debelo crijevo nema takav značaj u probavi kao što je to slučaj kod biljojeda nepreživara.Frekvencija defekacije zavisi od tipa obroka; kod veće količine biljne hrane i vlakana frekvenca defekacije je veća dok je kod animalne hrane obrnuto. Kod pasa hranjenih isključivo mesom defekacija se javlja svakih 2-3 dana.





Za uzimanje hrane i zadovoljenje osjećaja gladi kod mesojeda najvažniji je sadržaj energije u hrani pa tek onda njena količina. Energija je uvijek prvi kriterij u procjeni kvaliteta hrane za mesojede a njen sadržaj je najvažniji faktor u određivanju količine hrane koju životinja treba pojesti za jedan dan. Optimalna konzumacija energije je ona koja obezbjeđuje energetski equilibrium. Konzumiranje energije iznad potreba dovodi do gojaznosti jer se višak deponuje u masnim tkivima.

Potrebe u energiji zavise od pasmine i temperamenta, fizičke aktivnosti, dobi, fiziološkog stanja organizma, mase životinje, vanjskih faktora itd. Najveće su kod životinja u laktaciji, štenadi, radnih pasa te gravidnih životinja. Flegmatične i starije životinje trebaju oko 20% manje energije od normalno aktivnih. Niska temperatura može značajno povećati potrebe u energiji u odnosu na uzdržne (povećanje počinje već na ispod 150C). Potrebe se takođe povećavaju porastom temperature okoline radi hlađenja organizma (u tropskom klimatu to povećanje može biti preko 100%) a ujedno se smanjuje konzumacija hrane i želja za hranom. Držanje više pasa u grupi povećava individualne potrebe u energiji zbog veće aktivnosti pasa u takvim grupama.

PROTEINI

Proteini u hrani moraju obezbjediti potrebnu količinu esencijalnih aminokiselina i uravnotežen bilans azota. Potrebe zavise od kvaliteta proteina i sadržaja energije u hrani, te fiziološkog stanja organizma. Uobičajeni izvori proteina u gotovoj hrani su meso peradi i stoke za klanje, nusproizvodi klanja stoke i peradi, sojino brašno i sačma, kukuruzni gluten, mesna i riblja brašna i sl. Davanje proteina slabog kvaliteta, zbog slabije probavljivosti i biološke vrijednosti, zahtjeva povećanje sadržaja istih u hrani kako bi se obezbjedila potrebna količina esencijalnih aminokiselina.

Sadržaj aminokiselina u hrani mora biti pažljivo izbalansiran. Cijelo jaje se smatra najbolje balansiranim izvorom proteina u pogledu sadržaja esencijalnih amonokiselina. U hranu se po potrebi mogu dodavati i sintetske aminokiseline.

MASTI

U gotovu hranu masti se dodaju kao koncentrovan izvor energije (najčešće u količini od 5-30% ST hrane), nosač liposolubilnih vitamina i EMK (esencijalnih masnih kiselina), te kao mjera za popravljanje ukusa hrane, njenog mirisa i strukture. Masti same po sebi nisu esencijalna hranjiva materija već su to EMK sadržane u njima koje moraju u izvjesnoj količini biti prisutne u hrani mesojeda. Iako mesojedi preferiraju i dobro tolerišu visok sadržaj masti u obroku (psi do 40%), povećanje iznad 30% ST dovodi do smanjenja konzumacije hrane. Preporučuje se minimalno 5% suhe tvari za odrasle pse u održavanju i 8% u hrani za porast i reprodukciju. Probavljivost masti varira od 80-95%, uzima se da je probavljivost masti u komercijalnoj hrani za pse oko 92%.

UGLJIKOHIDRATI

U većini gotove hrane glavni ugljikohidratni izvor je skrob žitarica. Skrob je bolji izvor ugljikohidrata nego disaharidi saharoza i laktoza koje životinje slabije tolerišu. Disaharidi, naročito saharoza, mogu biti uzrok ozbiljnim poremećajima probave kada se daju u većim količinama. Psi tolerišu saharoze najviše 6-8 g/kg TM. Zbog niske aktivnosticrijevne saharaze kod štenadi, i ograničene sposobnosti prevođenja fruktoze u glukozu, saharozu ne treba stavljati ni u mliječne zamjene. Aktivnost crijevne laktaze je najveća prve 2-3 nedjelje života i smanjuje se starenjem tako da neke životinje mogu pokazivati nepodnošljivost prema mlijeku i mliječnim proizvodima u obroku nakon završenog perioda sisanja. Sa maltazom i saharazom je obrnuto jer one dostižu maksimalnu aktivnost tek nakon 25 dana života.
Mesojedi bolje vare kuhan i pržen skrob a ugljikohidrati uopšte se vare 80-95%. Psima se daje najviše 10 g kuhanog skroba/kg TM/dan i podnose do 40% skroba u suhoj tvari hrane. Kod mladih životinja ova tolerancija je slabija sve do trećeg mjeseca života (1/4 nivoa za odrasle) ali je zato bolja podnošljivost laktoze. Sirovi skrob može uzrokovati proljev i stavaranje gasova zbog njegove fermentacije u debelom crijevu.

Iako nisu esencijalni, ugljikohidrati trebaju u hrani biti adekvatno zastupljeni kao odličan izvor energije kako se za ovu svrhu ne bi koristio protein. Višak bilo kojeg ugljikohidrata u hrani iznad maksimalnog nivoa koji životinja toleriše, izaziva probavne poremećaje sa istom patogenezom - oni neprobavljeni dolaze u debelo crijevo gdje ih fermentira mikroflora a nastale NMK (npr. laktati) smanjuju pH i povećavaju osmolaritet himusa što rezultira osmotskom diarejom. Mesojedi mogu normalno živjeti bez ugljikohidrata u hrani ako ona sadrži adekvatne količine masti i proteina. Ipak, prisustvo izvjesne količine U-H je ekonomski i fiziološki korisnije. Dakle, ugljikohidrati nisu esencijalni sastojak obroka sve dok on sadrži dovoljne količine proteina za glukoneogenezu preko koje se održava normalna glikemija u krvi. Zato u obroku bez ugljikohidrata sadržaj proteina mora biti povećan za preko 100%.

Biljna vlakna sa manjim učešćem su neophodna za normalnu funkciju probave iako nisu potrebna kao hranjive materije (povrće, voće i žitarice). Zavisno od hemijske prirode, vlakna povećavaju voluminoznost obroka, održavaju normalno tranzitno vrijeme hrane kroz probavni trakt, regulišu motilitet i održavaju strukturalni integritet gastrointestinalne mukoze. Kao izvor vlakana, u gotovu hranu za pse obično se dodaju ljuske kikirikija, prečišćena celuloza, zobene i pšenične mekinje, repini rezanci, pulpa voća, paradajza i krompira, ljuske soje itd. Jedan dio vlakana takođe obezbjeđuju žitarice i biljna proteinska hraniva u obroku.

Mesojedi vlakna ne probavljaju direkto ali mikroorganizmi debelog crijeva mogu ih fermentirati u različitom stepenu. Tako nastaju niže masne kiseline i druga jedinjenja. Pektini i druga rastvorljiva vlakna lako fermentiraju, repina vlakna osrednje, dok celulozu bakterije ne mogu fermentirati. Osrednja produkcija NMK u debelom crijevu je poželjna korisna jer iste služe kao energetski izvor za kolonocite i doprinose održavanju njihove normalne funkcije. Neka vlakna takođe mogu biti korisna u tretiranju određenih oboljenja probavnog trakta.
Previsoko učešće vlakana u hrani, međutim, ima negativne efekte na probavljivost i iskorištavanje hranjivih materija, ubrzava prolaz hrane kroz digestivni trakt, remeti normalnu konzistenciju fecesa, povećava potrebe za drugim hranjivim materijama u obroku itd. Gotova hrana za pse obično sadrži do 5% vlakana u suhoj tvari a kreće se u granicama 1-10% (do 10% u hrani za pse u održavanju, do 5% u hrani za ostale kategorije).

MINERALI

Ca i P u hrani moraju biti sadržani u optimalnoj količini i pravilnom međusobnom odnosu. Deficit kalcija je mnogo ozbiljniji problem mada i njegov višak može dovesti do štetnih efekata. Višak kalcija u hrani remeti resorpciju fosfora, cinka, željeza, joda i drugih minerala, te može dovesti do različitih poremećaja u razvoju skeleta. Naročito nepovoljan odnos Ca:P je u mesu i iznutricama, posebno u jetri (1:51). Gotovo sva prirodna hraniva su deficitarna u kalciju pa se on redovno mora suplementirati u hranu. Biljna hraniva sadrže znatne količine fosfora, međutim njegova fitinska forma čini ga u najvećoj mjeri neiskoristivim u probavnom traktu mesojeda.

VITAMINI

Za dobro iskorištavanje liposolubilnih vitamina (A,D,E,K) u hrani je neophodno prisustvo kvalitetne i stabilne masti zaštićene od oxidacije.

Od vitamina B skupine, organizam mesojeda nije u stanju sintetisati nijedan vitamin u količini dovoljnoj da podmiri minimalne potrebe (izuzev vitamina C) pa zato svi moraju biti sadržani u obroku. Jedino biotin i folna kiselina kod zdravih pasa mogu biti dobrim dijelom obezbijeđeni bakterijskom sintezom u crijevima.












________________________________________
HRANIVA ZA PSE

Gotovo sva hraniva koja se koristi u ishrani ljudi može se pod manje više istim ili sličnim uslovima koristiti u ishrani mesojeda. Tu su još i tipična stočna hraniva, kao i mineralna, ali se ona koriste uglavnom u industrijskoj proizvodnji gotove hrane za ove životinje.

Meso i klaonički otpaci predstavljaju prirodnu hranu mesojeda. Razlike u sastavu i energetskoj vrijednosti mesa različitih životinja postoje uglavnom zbog razlika u sadržaju masnog tkiva. Slično je i kod mesa sa različitih dijelova tijela iste životinje. Najmasnija je svinjetina i janjetina, nasuprot teletini, bijelom mesu peradi i mesu kunića koja su najmanje masna. Govedina se nalazi negdje između. Mršavo crveno meso sa intramuskularnom masti je manje-više konstantnog sastava bez obzira na vrstu životinju ili dio tijela sa kojeg potiče. Sva mesa su siromašna mineralima i imaju vrlo nepovoljan odnos Ca:P. Ukoliko se životinji daju kao jedina hrana obavezno se moraju suplementirati odgovaraju}im mineralno-vitaminskim dodatkom (Ca, P, J, Cu, Na, vit.A,D i E).

Klaonički otpaci su manje više istog sastava bez obzira od koje su vrste životinje. To su iznutrice, krv, pluća, koža, papci, glave, nožice stoke i peradi, jetra, slezena, bubrezi, kosti svježe ili kuhane, srce, vime itd.

Iako je meso bolje davati sirovo, većina pasa više voli jesti kuhano što je jedna od uobičajenih mjera u ishrani životinja koje iz bilo kojeg razloga imaju smanjen apetit (bolesne životinje). Takođe, ukoliko nismo sigurni u higijensku ispravnost mesa ili njegovu svježinu poželjno je da se termički obradi kuhanjem. Svinjetinu, meso kunića i divljači treba redovno kuhati zbog stalne opasnosti od infestacije parazitima.

Jetra je odličan izvor proteina, Fe, Cu, vitamina A, D i nekih B vitamina. Deficitarna je u Ca sa izuzetno nepovoljnim odnosom Ca:P. Mnogo je hranjivija kada se daje sirova i poželjna je hrana kod bolesnih, slabih i anemičnih životinja. Obrok sastavljen od sirove jetre kao osnovnog izvora proteina kod nekih pasa može dovesti do proljeva.

Mlijeko i mliječni prozvodi kao što su punomasno svježe mlijeko, obrano mlijeko, sir, maslac, jogurt, sirutka, kazein i sl. koriste se u ishrani pasa kao vrlo vrijedna hrana.Puno mlijeko je bogat izvor kvalitetnih proteina, masti kao i mnogih vitamina i minerala.Sir sadrži većinu masti, proteina, kalcija i vitamina A iz mlijeka, dok laktoza i B vitamini ostaju u sirutki. Sirevi su inače odličan izvor proteina i masti za mesojede.Neke odrasle životinje mogu pokazivati nepodnošljivost prema ovim hranivima zbog smanjene aktivnosti crijevne laktaze što dovodi do fermentacije neprobavljene laktoze u debelom crijevu i pada pH u tom dijelu digestivnog trakta. Posljedica je proljev. Takve životinje je lako otkriti pa se iz njihovih obroka isključuju sva ova hraniva izuzev sira, maslaca i nepasteriziranog jogurta koji se mogu nesmetano koristiti jer ne sadrže laktozu. Kravlje mlijeko je najčešći uzrok proljeva kod štenadi a velika količina mlijeka često dovodi do proljeva i kod odraslih pasa. Odrasli psi podnose laktozu do 1 g/kg TM (20-25 ml mlijeka). Mlijeko se takođe koristi i u formi praha kod proizvodnje gotove hrane.

Jaja predstavljaju bogat izvor kvalitetnog proteina, masti, vitamina A, D, B2, B12 i folne kiseline, kao i željeza. Prije davanja obavezno se kuha radi inaktiviranja tripsin inhibitora
i avidina - bjelančevine koja veže biotin i čini ga nedostupnim za resorpciju što može dovesti do avitaminoze. Ipak, davanje jednog sirovog jajeta dnevno psu prosječne težin obično ne dovodi do bilo kakvih neželjenih pojava. Takođe se, u industrijskoj proizvodnji gotove hrane, koriste i jaja u prahu.

Riba se psima daje isključivo kuhana i fino samljevena u mašini za meso. Kuhanje je neophodno radi uništavanja fermenta tiaminaze koji razara vitamin B1 u hrani što može dovesti do avitaminoze, a najviše je prisutan u nekim vrstama riba kao što su šaran ili haringa. Mljevenje je važno radi eliminisanja opasnosti od sitnih koščica. Po pitanju sadržaja i odnosa hranjivih materija, riba je bolje hranivo od bilo kojeg mesa.

Ostala animalna hraniva, kao što su mesno brašno, mesno-koštano, krvno, riblje, brašno perja, brašno otpadaka klanja peradi i druga brašna, koriste se prvenstveno u industrijskoj proizvodnji gotove hrane ili za suplementaciju neukusih biljnih obroka u kućnim uslovima.

Žitarice koje se koriste u ishrani ovih životinja su pšenica, kukuruz, ječam, zob, riža (sve se daju kuhane), kao i proizvodi od njih u vidu brašna, griza, mekinja, pahuljica, gnječenog zrnevlja, skroba, klica, tjestenine i hljeba. Koriste se oljuštene, kuhane, samljevene, prvenstveno kao izvor ugljikohidrata u obroku. U sirovom stanju životinje ih nerado jedu. Sirovi ili nedovoljno termički obrađen skrob je slabe probavljivosti, a u crijevima može fermentirati što dovodi do obilnije produkcije gasova i jedinjenja potencijalno štetnih za normalan proces probave. Mekinje su dobar izvor fosfora i vlakana u obrocima za pse, ali se prije upotrebe obavezno moraju kuhati kako bi fitinski fosfor postao bolje iskoristiv u crijevima. Takođe su korisne u kontroli konzistencije fecesa, voluminoznosti obroka i preveniranju opstipacija i proljeva.

Povrće se takođe može koristiti u ishrani pasa i to salata, kupus, kelj, špinat, karfiol itd. Njihovo lišće, ili cijela biljka, daju se kuhani ili u svježem stanju. Nemaju značajnije hranjive vrijednosti i ne mogu činiti osnovu obroka. Krompir, mrkva i repa se daju kuhani. Zrna leguminoza kao što su grah, grašak, leća i soja su dobar izvor proteina i ugljikohidrata, ali takođe ne mogu činiti osnovni dio obroka. Daju se takođe kuhani.

Ostala biljna hraniva koja se mogu koristiti u ishrani pasa su uljane sačme (sojina, kikiriki, sačma pšeničnih klica i dr.), kuhano zrno leptirnjača, kukuruzni gluten, svježi i suhi pivski kvasac, melasa, repini rezanci, lucerkino brašno, zobene i rižine mekinje, laneno sjeme i sačma, sojine i zobene ljuske i sl. Uljane sačme, posebno sojina, vrlo su vrijedan proteinski izvor u obrocima ovih životinja.

Masti i ulja se dodaju kao izvor energije i radi poboljšanja strukture, ukusa i mirisa hrane. Nosilac su esencijalnih masnih kiselina i liposolubilnih vitamina. Probavljivost je vrlo visoka, a zbog usporavanja pražnjenja želuca životinji daju osjećaj sitosti poslije hranjenja. Animalne masti koje se koriste su maslac, riblje jetreno ulje, svinjska mast i slanina, goveđi loj, mast peradi i miješane masti. Biljne masti su margarin, sojino, kukuruzno, šafranovo, suncokretovo, laneno i druga ulja, kao i ulje pšeničnih klica koje je odličan izvor E vitamina.

Mineralna hraniva su stočna kreda, kalcijevi fosfati, kuhinjska ili stočna so, mineralno-vitaminski dodaci i sl. Psi koji se redovno hrane gotovom kompletnom hrano sa učešćem 90% ili više njihovog obroka, ne trebaju dodavanje nikakvih min-vit. dodataka. Danas su mnogo češći problemi uzrokovani predoziranjem minerala i vitamina nego njihovim deficitima kada se koristi gotova hrana.
Kosti su dobre za sprečavanje nastajanja zubnog kamenca kod pasa zbog svog mehaničkog efekta, a nikako ih ne treba posmatrati kao hranivo. Ne treba davati sitne kosti već samo velike i svježe (teleće, svinjske) pri čemu se mora voditi računa da ne dođe do lomljenja zuba.

Od drugih hraniva za ove životinje mogu se u ograničenim količinama koristiti voće kao što su jabuke i banane, itd. Čokoladu ne treba davati često zbog opasnosti od gojenja i nastanka zubnog kariesa. Pored toga čokolada sadrži teobromin koji je u većoj količini toksičan za pse i mačke. Mnogo ga više ima u nezaslađenim čokoladama za kuhanje nego u mliječnim. Bijeli i crveni luk u većoj količini mogu dovesti do hemolitičke anemije, groznice i drugih poremećaja zdravlja. Obroku se mogu dodavati u manjoj količini radi popravljanja ukusa. Pivski kvasac je dobar izvor vitamina B.


Nijedno od nabrojanih hraniva, naročito animalnih, ne treba učestvovati u obroku više od 25% da ne bi dolazilo do navikavanja na jedan određeni tip hrane.

GOTOVA/KOMERCIJALNA HRANA

Većina vlasnika životinja nema dovoljno znanja i iskustva u ishrani pasa, pa je gotova hrana našla široku primjenu i koristi je većina ovih životinja u razvijenim zemljama. Komercijalna hrana po svome sastavu široko varira tako da može sadržavati 12-35% proteina, 5-30% masti i 1-10% vlakana u suhoj tvari. Najčešće sadrži 14-17 MJ ME/kg suhe tvari. Izvori proteina mogu biti biljni, animalni ili miješani. Ako hrana sadrži pretežno biljni protein to su uglavnom gluten i sojini proizvodi. Gluten je siromašan lizinom i triptofanom pa se zato dobro dopunjuje sojom koja je deficitarna metioninom. Prema sadržaju hranjivih materija gotova hrana se proizvodi kao kompletna i dopunska. Dopunska hrana ne predstavlja kompletan obrok (biskviti ili neko konzervirano meso). Prema sadržaju vode i metodu konzerviranja gotova hrana za pse može biti vlažna, poluvlažna i suha.

Vlažna hrana / konzerve

Sadrži različite vrste svježeg mesa i klaoničkih otpadaka, ribe ili njihovu mješavinu, cijelo ili oljušteno zrno žitarica, riblja i mesna brašna, brašna žitarica, biljna proteinska hraniva, animalne masti, vitaminsko-mineralne dodatke, a prednost je što receptura može uključivati i suha i svježa hraniva. To je siguran proizvod sa dugim rokom trajanja i ne zahtjeva nikakve posebne uslove čuvanja. Hrana u konzervi predstavlja visokoukusan, visokoprobavljiv obrok sa visokom iskoristivošću hranjivih materija. Sadržaj energije, proteina i masti u suhoj tvari je obično veći nego kod suhe hrane i zato je konzervirana hrana skuplja. Zbog izuzetnog ukusa te visokog sadržaja proteina i masti, dobar su izbor kod životinja sa smanjenim apetitom, zatim u periodu zarastanja rana, nekih nefropatija ili enteropatija.

Poluvlažna hrana

To je hrana proizvedena u hermetički zatvorenim plastičnim ili najlon pakovanjima. Sadrži 15-50% vode (najčešće 25-40%) i priprema se extrudiranjem kao i suha. Glavne komponente su meso, klaonički otpaci, soja ili drugo biljno proteinsko hranivo, cijelo ili oljušteno zrno žitarica, masti i šećeri. Ne zahtjeva zamrzavanje prije otvaranja i ima rok trajanja od nekoliko mjeseci. Visok sadržaj jednostavnih šećera u ovoj hrani povoljno djeluje na ukus i probavljivost. Prednost nad suhom hranom je ta što se u proizvodnji mogu, kao i kod konzervi, koristiti svježa animalna tkiva i suha hraniva.

Suha hrana

Suha hrana je koncentrovan izvor hranjivih materija i energije tako da je životinji potrebna relativno mala količina da zadovolji svoje potrebe. Probavljivost je zadovoljavajuća mada slabija nego kod mesa ili konzervirane hrane. Prednosti suhe hrane su što je ekonomična, lako se čuva i koristi, a ima povoljne efekte u dentalnoj higijeni. Može se mnogim životinjama davati i po volji bez opasnosti da će je konzumirati previše. Glavni nedostatak je slabiji ukus u poređenju sa mesom ili hranom iz konzerve, pogotovo ako sadrži malo masti ili slaboprobavljive materije. Vlaženje može popraviti ukus, a vode se dodaje toliko koliko hrana može da upije a da se ne pretvori u kašu. Još jedan nedostatak je to što se u njenoj proizvodnji mogu koristiti samo suhe komponente bez svježih animalnih tkiva. Mogućnost dodavanja masti je ograničena (oko 10%) što limitira njenu energetsku vrijednost i sadržaj esencijalnih masnih kiselina. Zato je moguće da u toku laktacije ili fizičkih napora životinja ne bude u mogućnosti da konzumira dovoljnu količinu hrane i podmiri potrebe. Kompletna suha hrana sadrži sve hranjive materije potrebne životinji u optimalnoj količini. Komponente su mljeveno, cijelo ili oljušteno zrno žitarica, mlinski proizvodi, proteinska animalna i biljna hraniva (mesno i mesno - koštano brašno, riblje brašno, sojino brašno, gluten, uljane sačme itd), masti i ulja, te minerali i vitamini. Može se dodavati i mlijeko u prahu, suha sirutka i sl.

Praktična upotreba gotove hrane

Upute o ishrani date na deklaraciji gotove hrane su najčešće bazirane na prosječnim potrebama. Zavisno od uslova držanja i aktivnosti psa, ove preporuke pokrivaju 20-25% stvarnih potreba koje mogu biti znatno drugačije od onih preporučenih u uputstvu. Svakako, najbolje mjerilo adekvatnosti ishrane je zdravlje, kondicija, stanje kože i dlake, konzistencija fecesa, temperament i ponašanje životinje uopšte.








SASTAVLJANJE OBROKA i TEHNIKA ISHRANE PASA

Formulacija smjesa, odnosno receptura u industrijskoj proizvodnji hrane za pse vrši se na uobičajen način. Iako je korištenje ovako proizvedene hrane najracionalniji i najsigurniji način ishrane, mnogi vlasnici ipak sami pripremaju hranu u kućnim uslovima. To zahtijeva naročitu pažnju u pogledu kvaliteta i obrade korištenih komponenti. Sve žitarice trebaju biti dobro kuhane radi lakše probave skroba. Meso, unutrašnje organe, klaoničke otpatke i mlijeko nije potrebno kuhati izuzev kada se sumnja u njihovu zdravstvenu ispravnost. Meso sumnjivog kvaliteta i jaja se obavezno kuhaju. Riba se uvijek daje kuhana i fino samljevena u mašini za meso. Od mliječnih proizvoda najbolje je davati svježe kravlje sireve. Ako se daju kuhinjski otpaci, treba izbjegavati slatkiše, koncentrovane sosove i kosti. Povremeno davanje kostiju psima je dobro zbog funkcije dentalnog aparata i sprečavanja nastanka zubnog kamenca. Kućni obroci obavezno moraju biti suplementirani vitaminima, mineralima i mikroelementima.

Sastavljanje kućnih obroka

Komponente sa većim sadržajem vlakana treba smanjiti ili potpuno izbaciti iz obroka. Masti u praksi ne treba da prelaze 30% ST obroka iako psi tolerišu i veći nivo u hrani. U obrok se obično stavlja 50-60% žitarica i 20-30% proteinskih biljnih i animalnih hraniva. Ostala hraniva se daju u manjoj količini. Animalna hraniva za pse trebaju učestvovati sa najmanje 10% ST. Mogu se davati i veće količine ovih hraniva ukoliko je to neophodno ili ekonomično. Ishrana pasa se može bazirati isključivo na biljnim hranivima, međutim obroci sa izvjesnom količinom hrane animalnog porjekla su prihvatljiviji i ukusniji za psa.

Iako je za uzimanje hrane i zadovoljenje osjećaja gladi kod mesojeda najvažniji sadržaj energije u hrani pa tek onda njena količina, o ovom drugom se takođe mora voditi računa jer postoji fiziološki limit konzumacije vezan za kapacitet želuca životinje, naročito kod dojnih kuja. Ukoliko je hrana siromašna energijom, životinje sa visokim potrebama (laktacija, rast, rad i sl.) ne mogu konzumirati količinu dovoljnu za podmirenje visokih energetskih potreba organizma. Time će vjerovatno i konzumacija drugih esencijalnih hranjivih materija biti manja što može rezultirati određenim nutritivnim deficitima. Tokom perioda povećanih potreba u energiji (rast, laktacija, stres, rad) hrana koja sadrži manje od 14 MJ ME/kg suhe tvari je suviše "kabasta" koju životinje ne mogu konzumirati u dovoljnoj količini da podmire potrebe. Mogućnost konzumacije suhe tvari hrane kreće se od 2-3% tjelesne mase kod odraslih pasa u održavanju, do 5% ili nešto više kod dojnih ženki i štenadi u periodu intenzivnog rasta.

Postoji više načina za sastavljanje obroka. Jedan je da se normiraju potrebe u svim hranjivim materijama i energiji a zatim od raspoloživih hraniva sastavi dnevni obrok na uobičajen način. Ovo može predstavljati problem npr. kod patuljastih pasa i štenadi kojima je potrebna vrlo mala količina hrane (100-200 g/dan). Jednostavniji je sljedeći način :

- sastaviti obrok koji odgovara normativima životinje
- izračunati dnevne potrebe u energiji
- dnevno davati količinu hrane čiji sadržaj ME odgovara izračunatim potrebama životinje


Primjer obroka za mladog psa u porastu težine 10 kg:

a) Sastav obroka (%)
Govedina 30,0
Jetra goveđa 16,5
Riža 47,0
Biljno ulje 2,0
Min-vit. dodaci 4,5

Obrok sadrži 13,3% proteina (22% u suhoj tvari) i 9229 kJ ME/kg (15,2 MJ suhoj tvari)

b) Potrebe u ME = 4404 kJ/dan (941 x MTM)

c) Potrebna količina hrane = 0.48 kg (4404/9229)

Ovakav način je praktičniji jer se može pripremiti veća količina hrane npr. dovoljna za 10-15 dana, dobro izmiješati i zamrznuti. Svaki dan se uzima potrebna količina (0,48 kg), odmrzne se i daje životinji.










REŽIM HRANJENJA

Većina pasa radije jedu vlažnu i poluvlažnu hranu nego suhu, kuhano nego sirovo meso i toplu nego hladnu hranu. Ovim mjerama se redovno pribjegava kada životinja iz bilo kojih razloga ima smanjen apetit. Sve promjene u ishrani treba provoditi postepeno tokom nekoliko dana jer iznenadne promjene mogu dovesti do probavnih poremećaja koji se najčešće manifestuju proljevom.

Pravilan režim ishrane zavisi od tipa obroka, dobi i fiziološkog stanja organizma, vanjskih uticaja, uslova držanja životinje i životnih navika vlasnika. Dva su osnovna metoda ishrane: ad libitum i obročna. Obročna ishrana podrazumijeva kontrolisano hranjenje koje je ograničeno vremenski ili količinski. Kod obročnog hranjenja odrasle pse u održavanju dovoljno je hraniti jednom dnevno, mada to može biti i više puta pod uslovom da ukupna količina hrane ne prelazi dnevne potrebe psa. Štenad do 6 mjeseci i laktirajuće kuje treba hraniti najmanje 3X na dan da bi zadovoljile svoje potrebe. Jednokratna ishrana takođe nije dovoljna kod visokog graviditeta, radnih pasa, džinovskih pasmina i patuljastih pasa lakših od 4,5 kg koje, zbog relativno visokih potreba, nekad nisu u stanju konzumirati dovoljnu količinu energije u jednom hranjenju. Jedan veliki obrok dnevno može biti predisponirajući faktor za nastajanja nadma (akutna dilatacija želuca i torzija ili volvulus).

Potrebni broj dnevnih porcija hrane za pse (minimalno)

Štenad na sisi
4 – 5

Odbijena štenad
3

Mladi psi u porastu
2

Skotne kuje
2

Dojne kuje
3 (ili po volji)

Radni psi
2 (ili po volji)

Odrasli psi u održavanju
1 (ev. 2 - 3)



Ukoliko odrasli pas može konzumaciju energije održavati na optimalnom nivou bez tendencije ka gojaznosti, ad libitum ishrana je svakako najpraktičnija metoda. Hrana tada treba biti energetski siromašnija pa je najbolja upotreba suhe hrane. Konzerve nisu dobar izbor jer su mnogo ukusnije i bogatije energijom a dužim stajanjem može doći do kvarenja ili sušenja hrane. Kod ovakvog režima ishrane psi uglavnom jedu više puta dnevno u manjim porcijama a neki samo jedan veliki obrok ili čak rjeđe. Kada su psi skloni gojaznosti, ili ishrana ad libitum iz bilo kojeg razloga nije moguća, obročno hranjenje je nužan korak.